Mijenjam dvije pretrage Googlea za šalicu vrućeg čaja

Kad su u pitanju emisije stakleničkih plinova matematika je vrlo jasna: kuhanje vode za jednu šalicu čaja rezultira jednakom količinom emisija kao i dvije pretrage Googlea. S druge strane kineski penzioneri na javnim mjestima svakodnevno obavljaju tjelovježbu i ujedno pedaliranjem pune baterije za svoje sugrađane.

Kakve veze imaju Google i šalica čaja?

U vrijeme plinske krize i hladnih radijatora u susjednim nam zemljama te teškom prijetnjom uvođenja sedmog stupnja ograničenja opskrbe plinom (ukidanje plina za kućanstva u Hrvatskoj) mislim da bi na pitanje čega biste se radije odrekli bez razmišljanja dali odgovor da se pristajete odreći pretraživanja Googlea. Prema proračunu kojeg je izveo harvardski profesor Alex Wissner-Gross jedna pretraga Googlea rezultira ekvivalentno emisijom od sedam grama CO₂. S druge strane kuhanje vode za šalicu čaja rezultira ekvivalentnom emisijom od 15 grama ugljičnog dioksida. I upravo odatle računica iz naslova.

Fotografija: kretyen (CC)

Samo se nekad uistinu upitam imaju li ti profesori na Harvardu pametnijeg posla od proračuna emisija koju proizvodi Google pretraga. Jedan od prijedloga bi recimo bio primiti se posla oko fotonaponskih ćelija i učiniti ih dostupnijima za široku primjenu u energetici.

Od ostalih zanimljivosti na dragom nam planetu Zemlji…

Od ostalih zanimljivosti na dragom nam planetu Zemlji na jednu zanimljivu ideju došle su upravo gradske vlasti Pekinga. Poznato je naime koliko bitnu ulogu u životu Kineza ima svakodnevna tjelovježba, kako za mlade ljude, tako i za penzionere koji čine značajan udio stanovništva. Iz tog razloga kineske su vlasti u posljednjih deset godina diljem zemlje postavile više od 3.4 milijuna četvornih metara javne opreme za vježbanje, a neke od penzionera za vrijeme jutarnje tjelovježbe na sobnim biciklima odlučili upregnuti da proizvode električnu energiju. To se postiže na način da se bicikli osim za tjelovježnu ujedno koriste i kao generatori, dok se energija sa šest bicikala akumulira u malo veću baterijsku jedinicu.

Tijekom lagane tjelovježbe na taj se način proizvede oko 180 Wh električne energije što je dovoljno za 10 do 11 sati gledanja televizije. Nakon što se baterijska jedinica napuni gradske vlasti se pobrinu da se baterije dostave obiteljima slabijeg materijalnog statusa, kakvih je u samom glavnom gradu Kine podosta. Ako ste gledali priloge o životu u Kini na HRT-u tijekom olimpijskih igara prošle godine, onda ste mogli i posvjedočiti u kakvim uvjetima neke od njih i žive. U svakom slučaju vrlo pohvalna ideja.

Ono što mene pak kopka jest ako nabavim sobni bicikl, kako ga spojiti na akumulator tako da tijekom tjelovježbe istovremeno i punim jedan takav akumulator kojeg bih poslije mogao koristiti za punjenje laptopa, rasvjetu, gledanje televizije bez utroška električne energije. Sve mi se čini da ću se morati posavjetovati s dečkima s foruma e-vozila.