“Projektanti boljeg mjesta” u ofenzivi

Sa najnovijom posjetom benzinskoj crpki i nižim cijenama goriva, zapitao sam se kuda ide električni automobil? Sjetio sam se “Boljeg mjesta” pa rekoh idem vidjeti gdje su oni stigli sa svojim konceptom?

Gledajući kako napreduje već prije spomenuti Project Better Place, električni automobil polako ali sigurno zauzima svoje mjesto na globalnom transportnom tržištu. U Izraelu je Project Better Place predstavio prve stanice za razmjenu baterija i nadopunjavanje baterija. Uz to dogovorili su još nekoliko velikih projekata, Australiju, Dansku, Kaliforniju i Havaje, ugovarajući tako ukupnu brojku električnih automobila u svojoj mreži na više od 40 milijuna.

Fotografija: Project Better Place

No ipak mislim da je njihovo najveće dostignuće poziv japanske vlade da zajedno sa nekoliko japanskih tvrtki sudjeluju u projektu razvoja mreže električnih automobila u nekoliko japanskih gradova. Jer kada te Japanci zovu, onda zasigurno nešto i vrijediš. I tako su “projektanti boljeg mjesta” prerasli moljakanje prezentacija i došli u situaciju kad je njihova ideja veoma tražen proizvod.

I postavljam sebi pitanje zbog čega su oni toliko zanimljivi, pa ili su sve ove zemlje blesave ili oni stvarni imaju nešto dobro? Malo surfajući po njihovim stranicama uvidio sam glavnu razliku između opće prihvaćenog koncepta električnog automobila, kao što je Tesla, i njihovog mrežnog koncepta. Glavna razlika, a u ovom slučaju i ogromna prednost, je upravljanje resursima tj. potrošnjom. O čemu ja to blebećem? Pa kada kupite električni automobil onda ga ukopčate u utičnicu i punite kada to vama paše, opterećujete sustav kada hoćete i koliko hoćete. Project Better Place igra na kartu koja državama nudi postavljanje mreže punionica baterija koje u svjevrsnoj integraciji sa elektroenergetskim kompanijama optimiraju vrijeme punjenja i tako optimiraju svoju potrošnju. To im dopušta da postanu svojevrsni akumulator energije u vremenu kada je ima previše u elektroenergetskom sustavu.

Ovakav koncept omogućuje veći udio obnovljivih izvora energije u elektroenergetskim sustavima, jer operatori sustava pod kontrolom imaju velikog potrošača (mreža punionica baterija i električnih automobila) sa kojim mogu upravljati kako im stanje u sustavu to sugerira. Tako viškove iz obnovljivih izvora mogu puštati u sustav ali i smanjivati manjkove upravljajući potrošnjom velikog potrošača kao što je to mreža električnih automobila. San svakog dispečera elektroenergetskog sustava. Elektroenergetske kompanije su u ovom konceptu pronašle jedinstveni način zarade i povećanja vlastite učinkovitosti tj. učinkovitosti upravljanja sustavom.

I nekako razmišljam koliko je realno očekivati da na njihovim press stranicama vidim sliku Sanadera ili Bandića i Shai Agassia kako sa smješkom voze prvi električni auto po Zagrebu? Pa realno je očekivati onoliko koliko se takav scenarij nalazi u energetskoj strategiji. A eto pošto našoj energetskoj strategiji, osim deklarativnog izjašnjavanja u svim mogućim smjerovima, ne vidim neki konkretno izneseni interes o ovakvim stvarima sa kojima bi mogli zadovoljiti i glad investitora za izgradnjom obnovljivih izvora energije a i sigurnost sustava, možda ipak imam bujnu maštu.

Project Better Place je zasigurno nešto o čemu ćemo još dosta čuti. Jedinstveni koncept predstavlja win-win situaciju za sve (osim za naftnu industriju) i prema tome predstavlja jedno od rješenja koje ćemo zasigurno pratiti u daljnjem razvoju.