Kako (ne) reciklirati obične i štedne žarulje?

Nakon pola godine jedna od tri štedne žarulje renomiranog proizvođača danas je ispustila dušu. Već sam bio spreman baciti je u smeće kad sam se sjetio da unutra ima žive. No, ako ne smije u kantu, kamo ću s njom?

Tragom pitanja kojeg sam u prethodnom odlomku danas postavio samome sebi, odlučio sam upregnuti svemogući Google da mi udijeli konačan odgovor. Za početak sam se uhvatio engleskog govornog područja i odlučio naučiti nešto o recikliranju žarulja. I tako sam otkrio kako se obične žarulje baš i ne mogu reciklirati, dok se štedne žarulje moraju posebno izdvajati jer sadrže manje količine žive. No, ako ih ne smijem baciti u redovnu kantu za smeće, što ću s njima? Pa tako opet odlučih upitati svemogući Google i on mi odgovori da je neka dobra duša na jednom od foruma mi napisala kako se štedne žarulje kod nas tretiraju kao elektronički otpad i kako bi to trebalo pisati na kutiji od žarulje.

Naravno, uputim se u spremište u kojem čuvam kutiju od svoje štedne žarulje i zaista je na njoj nacrtana prekrižena kanta za smeće s kotačima. Ono što, međutim, ne piše jest činjenica da li se štedna žarulja zaista smatra elektroničkim otpadom, što je po meni propust proizvođača. No, na kutiji postoji link na njihove stranice, na kojima se, među najčešće postavljanim pitanjima nalazi i odgovor na moje pitanje. Proizvođač, dakle, kaže da se štedne CFL žarulje, baš kao i fluorescentne cijevi moraju izdvajati kao poseban otpad. Također, sam proizvođač piše da su prema europskim direktivama proizvođači žarulja obavezni osigurati infrastrukturu za recikliranje proizvoda koji sadrže živu. Moram priznati da za tako nešto u Hrvatskoj nisam čuo, no pravilnik o gospodarenju elektroničkim otpadom mi je razjasnio stvari. U Dodatku 1b postoji stavka gdje se elektroničkim otpadom smatraju sva rasvjetna oprema osim žarulja sa žarnom niti.

No, ako se radi o elektroničkom otpadu, tada bih trebao moći prijaviti elektronički otpad, no sumnjam da bi itko došao k meni zbog jedne jedine štedne žarulje. Onda mi jedino preostaje da svoju žarulju sam odbacim do jednog od nadležnih reciklažnog dvorišta, što je opet zbog jedne žarulje gubitak vremena. Drugim riječima preostaje mi je čuvati sve dok ih se ne skupi jedno dvadesetak i jedne subote sjesti na bicikl i odnijeti ih. Uzmemo li u obzir da je životni vijek štedne žarulje zaista 8 godina* kao što piše na pakiranju, dok ja sakupim desetak neispravnih štednih žarulja, moja će djeca već vjerojatno krenuti u školu. Bilo bi puno lakše kad bi postojali sabirni sandučići za štedne žarulje u Avenue Mallu ili sličnim javnim zatvorenim mjestima, kao što, recimo, postoje za stare baterije. Tada bih kad idem u dućan i svoje neispravne štedne žarulje odbacio onamo.

Screenshot iz igre “Battleground Earth”

A kad smo već kod običnih žarulja na ovome linku ovdje možete pronaći zabavnu online pucačinu “Battleground Earth” (vidi gornju sliku) u kojoj će vas Ludacris i Tommy Lee (bivši muž Pamele Anderson) naučiti kako doista ne treba reciklirati žarulje.

*Proračunati životni vijek se odnosi na svakodnenvno korištenje štedne žarulje u trajanju od 3 sata, što ćete saznati tek kad otvorite poklopac ambalaže u koju je upakirana žarulja.