Top lista problema za ee projekte

Ja želim unaprijediti svoj sustav grijanja i klimatizacije! Ja želim proizvoditi energiju! Ja želim manje zagađivati okoliš! I takvih kao ja ima na svakom koraku, samo govorimo, puno pišemo i računamo a malo provodimo u djela. S druge strane imamo ljude koji jednostavno ne mare ili ne žale mariti ukoliko ih se malo ne potakne. Bilo kako bilo, problemi za provedbu projekata energetske učinkovitosti nalaze se na svakom koraku pa vam u nastavku predstavljamo dio problemetike zbog koje samo pišemo, a vezana je uz razvoj projekata energetske učinkovitosti kod građana, gospodarstvenika i u javnom sektoru. Redoslijed problema ni u kojem slučaju ne predstavlja njihovu važnosti ili poredak.

Subvencioniranje

Svi mi koji se odlučujemo na učinkovitije korištenje energije i korištenje obnovljivih izvora energije moramo biti svjesni da alternativa uvijek košta. Bez subvencioniranja, barem onih skupljih rješanje, od projekata energetske učinkovitosti a posebice obnovljivih izvora energije možemo očekivati maleni napredak. Većina subvencija trenutno se provodi u javnom sektoru, većinom putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a u sektoru poduzetništva samo kroz subvencioniranje enegretskih pregleda tj. pripreme projekata. Subvencioniranje za građane ne postoji i zbog toga je jedan od glavnih razloga premalog porasta projekata energetske učinkovitosti a još manje obnovljivih izvora energije.

Informiranje

U ovom dijelu vide se dobri pomaci iako se informiranost o projektima energetske učinkovitosti u dosta slučajeva svodi na uvjeravanja da se zamjenom fasade mogu uštedjeti čuda, sa rasvjetom čuda, sa grijanjem još čuda i tako se zna dogoditi zbroj čuda koji ukratko glasi, potrošači će biti plaćeni da troše energiju. Na taj se način stvara nerealna euforija koja nema podloge u stvarnosti i može imati kontraproduktivan učinak. Koncentriranje informiranja na podizanje svijesti daleko je iznad onog savjetodavnog karaktera, što je i normalni kada nemate riješenu sljedeću stepenicu, financiranje, subvencioniranje, energetska agencija… Ipak se na ovom području vidi najviše pomaka u pozitivnom smjeru.

Metodologija

Rijetke su mjere enegetske učinkovitosti koje se jako brzo mogu otplatiti od ostvarenih ušteda. Zavisi kako gledamo na proračun ušteda i strukturu troškova. Svatko računa po svojoj metodologiji. Neki predstavljaju jednostavni period povrata a neki ukupni, neki uključuju radove a neki ne, neki uključuju usluge projektiranja a neki ne, neki uključuju sve troškove u proračune a neki samo one koji im idu u korist. Zaključak! Potrebno je unificirati metodologiju i predstaviti krajnjim korisnicima njihove stvarene troškove bez obzira da li su to troškovi za mjere energetske učinkovitosti ili su povezani trošovi za provedbu iste mjere.

Energetska agencija

Nepostojanje energetske agencije potrošačima ne pruža sigurnost kako se država brine o njihovoj borbi za energetsku učinkovitost i okoliš. Svaka čast ljudima koji rade u Ministarstvu ali za resor energetike daleko ih je premalo a posebice ako govorimo o energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. Njihov posao postaje nemoguća misija ukoliko mislimo slijediti sve smjernice EU i pratiti njihov ubrzani razvoj ovih područja. Potrošači postaju zbunjeni, tko je zadužen za energetske markice na uređajima, tko je zadužen za energetske zakone, tko je zadužen za certificiranje objekata i opreme, tko mi može pomoći u reviziji projekata…? Svijetli primjer je samoinicijativno osnivanje regionalne energetske agencije ali i to je mali korak prema boljoj budućnosti. Energetske agencije bi sigurno riješile dio prethodnih problema ponajviše problem metodologije i informiranja. Ovako opširno i brzo razvijajuće područje sigurno zahtjeva zasebnu instituciju.

Obučeni stručnjaci

Da bi se u zbilju proveli projekti energetske učinkovitosti potrebno je uz promotivne kampanje osigurati i kritičnu masu obučenih stručnjaka koji će svojim znanjem iste dovesti do konačnog cilja, dobrobiti za okoliš i ušteda u energiji. Da bi shvatili koliko je ovaj problem važan potrebno je samo nabrojati područja gdje je ovakav profil stručnjaka potreban: razvoj ee projekata, evaluacija ee projekata, održavanje, zakonska regulativa, prodaja opreme, financijske institucije, znanstvene institucije, energetske agencije, itd. Da ne spominjemo da bi svaki grad, općina, tvrtka trebala imati razvijen sustav gospodarenja energijom i ljude koji će taj sustav provesti u djelo. Neodlučnima dovoljno.

Financiranje

Problem financiranja projekata je za sada jako velik što zbog ograničavajućih izvora financiranja, što zbog neinformiranosti. Kakva korist od kreditnih linija ako moramo založiti kuću da bi instalirali solarni sustav? Rješenje se polako nazire u obliku subvencioniranja dijela garancija od strane garancijskog fonda u HBOR-u. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost također najavljuje beskamatne kreditne linije za građanstvo. Tu je i problem na strani banaka koje vrlo teško mogu procijenjivati ovakve tipične projekte jer nema dovoljno obučenih stručnjaka za takve poslove. Zbog toga će vam banke odobriti kredit ali po istoj proceduri kao i svaki drugi, nema načina da ih uvjerite da će se nekim projektom ostvariti uštede koje će vratiti uložena sredstva. Banke jednostavno nemaju tehničih kapaciteta za procjenu takvih proračuna i mjerenja.

Zakonska regulativa

Zakonska regulativa je definitivno područje gde se treba ponajviše napraviti. Dovoljni su samo maleni pomaci da se tržište pokrene. Primjer! Škola koja uštedi 50.000 kuna u energiji, sljedeće godine će dobiti 50.000 kuna manje u svom proračunu umjesto da im se zakonski riješi da te novce mogu potrošiti na poboljšanje uvjeta u školi, što bi najvjerojatnije dovelo do toga da bi svaka škola u Hrvatskoj počela razmišljati o ee projektima. Ovo je samo maleni primjer koji sigurno ne bi opterećevao državni proračun ali bi sigurno doprinio razvoju tržišta a i uštedi energije. Područje prilagodbe regulative je jako opširno pa ćemo ga obraditi zasebno.

Javna nabava

Ovaj problem se odnosi na javni sektor gdje je provođenje javnih nabava za projekte energetske učinkovitosti, posebice ako se traži kompletna usluga po ESCO principu, gotovo nemoguća misija. Ovo je problem u cijelom svijetu pa tako i kod nas. Teško je evaluirati nešto tako fleksibilno kao što je potencijalna ušteda.

Lista problema je daleko veća ali nabrojani su, po mom mišljenu, presudni problemi za razvoj projekata energetske učinkovitosti u Hrvatskoj. Iako je vjerojatno jednostavnije pisati o problemima, u budućem djelovanju pokušati ćemo za neke od njih opisati i riješenja, ili barem “prepisati” kako to rade neki drugi.