Ponašanje dijela poduzetnika u plinskoj (energetskoj) krizi podsjeća me na neki način na naše američke kolege. Upravo u postojećoj i nadolazećoj energetskoj krizu i ovisnosti vidim jedan uzorak ponašanja, mi ćemo raditi sa ogromnim profitima a kada dođu problemi neka ih netko drugi riješi.

Danas je gospodin Popijač iz HUP-a onako nonšalantno provukao tezu “Štedite na školama i kućanstvima ako ne želite otkaze!” Kada sam se ja upustio u poduzetničke vode nisam mislio da će moje pogrešne prosudbe rješavati netko drugi. Upravo zato procjenu da će plina biti vječno, da će struja vječno biti jeftina, da je nafta nepresušna smatram pogrešnom poslovnom odlukom poduzetnika za koju se netko drugi ne bi trebao baš previše brinuti a ponajviše istu plaćati. Naime ja ne vidim razloga zašto bi pogrešnu poslovnu odluku nekih poduzetnika morali plaćati građani preusmjeravanjem plina iz njihovih stanova u proizvodne hale ili šoping centre? Naravno da neki proizvodni procesi nemaju alternativu ali koliko sam vidio iz tiska takve nisu ni isključivali.
Sve je skupo kada ti treba…
Radeći na nizu energetskih projekata, veliki dio poduzetnika (tvrtke koje ostvaruju značajne dobiti) većinom se odlučuje za najjednostavnija i što je važno najjeftinija tehnička rješenja koja će njihovu početnu investiciju svesti na što manju mjeru. Da se razumijemo tako se ponaša i cjelokupna državna aparatura, ali trenutno komentiramo poduzetništvo pa nećemo produbljivati temu. Takva energetska rješenja u većini slučajeva svoju pravu draž tj. veće troškove pokažu u ekspoataciji. Ajme majko koliko ja plaćam plina!
Mnogi se uhvate za glavu još na startu kada vide projektantske troškovnike najnovijih tehnološkoh rješenja, bilo za grijanje, hlađenje, rasvjetu… Reži, reži, reži! To su obično riječi koje bi mnogi povukli kada vide kojim su troškovima ali i izmaknutoj dobiti izloženi u ovakvim situacijama. Vjerujam da su mnogi samo sa dnevnom obustavom rada izgubili više nego što bi trebali uložiti u početnoj investiciji za neovisnije i učinkovitije energetske sustave. Mislim da ne moram napominjati da će dio poduzetništva već ove godine najvjerojatnije dočekati nova poskupljena energenata ali i moguće smetnje u opskrbi pa bi možda gospodinu Popijaču bilo pametnije da lobira u Vladi da daju subvencije za najnovija tehnološka rješenja koja bi u primjeni poduzetnike oslobodila ekonomskih udara u sličnim situacijama ali i poboljšala njihovu konkurentnost na globanom tržištu. Zar u tome nije bit igre?
Ima li igra veze sa ovom pričom?
Pa ako tržišna igra nema veze sa ovom pričom onda su oni koji su uložili ili ulažu u učinkovitije energetske sustave budale. Jer kako inače možete objasniti pravljenje razlike između dalekovidnih koji u energiji vide sve veću prijetnju i nastoje se tome prilagoditi ulažući u najnovije tehnologije i konkurentnost ili onih koji u konkurentnost i energiju ulažu radna mjesta. Nemojte ni pokušavati objašnjavati jer će to postati samo još jedna klasična hrvatska priča.
Copyright © 2007-2010. | Sva prava pridržana