Nestašica i poskupljenje plina kao uvod u 2009. godinu

Nova energetska 2009. odmah na startu je pokazala zube. Rusko-ukrajinski spor još se jednom pokazao kao problem koji nadilazi i politički utjecaj Europske unije.

Najnoviji spor Ukrajine i Rusije pokazao je stvarnu moć energetskih divova. Europa je stisnuta u maleni manevarski prostor koji je najviše došao do izražaja na Balkanu i Bugarskoj, koja je najavila pokretanje nuklearnih reaktora koji su zatvoreni kao uvjet pristupanju u EU. U ovom slučaje se vidi i energetska slabost EU kao zajednice država. Bugarska kao članica EU primorana je na drastične mjere na kojima im u krajnjem slučaju ni EU ne bi mogla zamjeriti. Ako im EU kao zajednica u ovakvoj situaciji nije u stanju pomoći, onda nam u razmatranju naših energetskih smjernica i ta točka mora svijetliti u glavi.

Oslanjanje na drugoga, u dugoročnom razvoju, nikako nije dobra strategija. Jer kada se dogodi kriza svatko se brine za sebe, a nećemo biti teoretičari zavjere pa reći da je energija dobra i kao sredstvo za izazivanje kriza. Naši energetski projekti su uglavnom ovisni o vanjskim utjecajima krećući od plinifikacije, LNG terminala, INA-e, HEP-a itd. Nažalost za niti jedan energetski strateški pravac ne možemo reći da je hrvatski. Ova činjenica je to važnija ako na energiju gledamo sa pozicije gospodarskog razvoja. Sa svakim poskupljenjem, nestašicom, kriznom situacijom, gospodarski subjekti u energetski ovisnim društvima doživljavaju značajne negativne ekonomske posljedice. Mogu samo zamisliti kako se sada osjećaju direktori industrijskih poduzeća kojima je zaustavljen dotok plina!? Pa zasigurno im nije svejedno, svakim danom krize oni postaju slabiji a energetski neovisnija konkurencija jača. Mislim da je svima jasno da će situacija za energetski ovisne postajati sve gora i gora.

A što nama preostaje? U ovom trenutku ništa osim iščekivanja da će se Rusi udobrovoljirti i otvoriti koji ventil, što će se nadamo se i dogoditi prije nekih kriznih situacija. Međutim i sama pomisao da te netko drži u šaci trebala bi nas trgnuti u razmatranju novih mogućnosti razvoja naših energetskih sustava. Tu mislim na državu (makroenergetika) kao i na krajnje korisnike (mikroenergetika). Krajnji korisnici će se zasigurno trgnuti kada osjete probleme na svojoj koži, u obliku visokoh računa ili nestašice, a država? Mislim da bi rekapitulacija gospodarskih šteta nastalih u ovoj krizi bila dovoljan razlog.