Mrak: Pogled u energetsku budućnost Hrvatske (do 2020.)

Očekuje li nas zaista u 2020. godini zaista mrak ili je to samo nadimak jednog od najpoznatijih hrvatskih blogera i političkih analitičara iz sjene koji se upustio u analizu gospodarske i društvene budućnosti Hrvatske s posebnim osvrtom na energetiku.

Očekuje li nas u 2020. godini mrak?

Jedan od najpoznatijih hrvatskih blogera i političkih analitičara iz sjene, koji se sada sve manje skriva pod nadimkom mrak, a ujedno i idejni tvorac najpoznatijeg i za sada najuljudnijeg političkog prepirališta u na hrvatskom webu: pollitika.com, odlučio je objaviti svoj pogled u gospodarsku i društvenu budućnost Hrvatske. Ono što mi se na prvi pogled svidjelo jest da je razdvojio energetiku i gospodarstvo, nešto što je po mom mišljenju vrlo bitno razdvojiti*, a sama razmišljanja o budućnosti energetike u Hrvatskoj na prvi pogled djeluju mi pozitivno i napredno:

Energetika: o energiji se puno raspravlja, naftna kriza koja je stvarana godina i koja je netragom nestala skoro pa preko noći pokrenula je mnoge na razmišljanje. Trenutnu situaciju ne treba precijeniti niti se nadati da će dugo trajati, troškovi energije su na nezaustavljivom putu prema gore i prema energiji se treba postaviti danas kako bi osigurali energetski mirnu budućnost (što neće biti jednostavno jer smo energetski siromašna zemlja). Priča o Ukrajini i plinu nije od jučer i na školi od prije nekoliko godina nismo ništa naučili niti se za to pripremili. Energetska učinkovitost i tzv. zelena ekonomija je nova sintagma za budućnost. Jedan kilovat kojeg smo uštedjeli je jedan kilovat kojeg nismo morali proizvesti je jedan kilovat energije kojeg možemo upotrijebiti u budućnosti. Malene zemlje poput primjerice Danske (s kojom se u mnogočemu možemo uspoređivati) dobar dio svoje ekonomije bazira upravo na zelenom pristupu svojoj ekonomiji i to je možda prostor u kojem se možemo pronaći i pokrenuti gospodarstvo (da, Amerika danas puno govori o tome, no to ne znači da je ovo manje primjenjivo ili manje važno za nas). Hrvatska nikada neće biti energetski neovisna zemlja, no to ne znači da već danas ne moramo učiniti sve da kada energetska kriza krene punom svojom snagom budemo spremni ili barem najmanje izloženi.

I doista naftna kriza je naglo nestala, no pojavila se plinska kriza. Rusija kao jedan od najvećih izvoznika nafte i plina na svijetu nastoji nadoknaditi ono što joj niska cijena nafte oduzima glede profita. No, da ne ulazim detaljnije u analizu, činjenica jest da su Europa općenito, a samim time i Hrvatska slabe po pitanju energetskih resursa i kao što mrak i sam kaže neće nikad biti u potpunosti energetski neovisne. U takvoj situaciji energetska učinkovitost i primjena alternativnih resursa (prije svega obnovljivih izvora energije) su od presudne važnosti i to također nije novost u čitavoj priči. Jedina novost jest da na bolan način postajemo svjesni kako su Europa i njeno gospodarstvo taoci igrica onih koji imaju energetske resurse. Problem je u tome što proces osviještavanja za razliku od drugih zemalja Europe u Hrvatskoj traje predugo.

Što može Hrvatska učiniti za svoju energetsku neovisnost?

I zaista, Hrvatska nema staru sovjetsku nuklearku čijim pokretanjem može prijetiti poput Slovačke ili Bugarske, niti alternativnu točku trajne dobave plina osim vlastite proizvodnje budući da su gotovo sve zemlje u bližem ili daljem okruženju ovisne o ruskom plinu. Postoji ideja o LNG terminalu koja još nije i pitanje je da li će zaživjeti, postojala je Družba Adria i postoji ideja o nuklearci koju nikako da razriješimo. Nova energetska strategija, pak, u značajnijoj mjeri daje prednost i obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti, ali glavne rasprave se i dalje vode hoće li glavni osigurači opskrbe električnom energijom biti nuklearna opcija i/ili termoelektrane na ugljen ili plin.

Hoćemo li odabrati jednu ili drugu ili neku sasvim treću opciju osiguranja opskrbe energijom, hoćemo li graditi LNG terminal ili nove dobavne pravce za taj isti ruski plin i u kolikoj ćemo mjeri obnovljivi izvori igrati ulogu u proizvodnji električne i toplinske energije, gotovo da se ne čini bitnim kad su nam radijatori hladniji nego inače. Naglašavam riječ “gotovo” jer bi u strategiji Hrvatske za budućnost bilo vrlo lijepo vidjeti što više alternativnih izvora energije, koji ne samo da nadopunjuju energetski miks, nego su upravo i alternativa u trenucima kada konvencionalni izvori energije zbog političkih igara imaju mušice.

Ovime bih završio svoj komentar mrakova razmišljanja, koji je više ispao kao nadopuna nego razmatranje, no uistinu mislim da su njegove riječi vrlo lijepo zaokružile problematiku koja bi se zapravo mogla svesti na dvije riječi: MORAMO ODLUČITI!

* Povremeno stječem dojam kako su gospodarstvo i energetika dvije vrlo izdvojene stavke, pogotovo zbog činjenice da je većina gospodarstva gotovo u potpunosti uvjetovano energetikom. Iz tog razloga smatram da bi možda trebalo izdvojiti energetiku iz resora Ministarstva gospodarstva i postaviti je u zasebno ministarstvo koje bi se njome isključivo i bavilo.