Može li energetska učinkovitost sačuvati radna mjesta?
7.12.2008 | Objavio Ivan Szekeres pod Domaća stvarnost |
U vrijeme krize za određene poslovne subjekte možda je prekasno, no oni koji se još dobro drže ili imaju načina kako prebroditi krizu, energetska učinkovitost mogla bi biti izvor preživljavanja…
Prva alatka za kojom menadžment i uprava posežu u vrijeme krize obično su ili prijetnje otpuštanjem ili pak stvarno otpuštanje radnika, a broj otkaza ovisi o veličini firme: manje udijele na desetke, velike na stotine otkaza. Primjer takve situacije kod nas u posljednje vrijeme tvornica Spačva s 300 udijeljenih otkaza na području Vinkovaca. Naravno, cilj ovog članka nije analizirati situaciju u spomenutoj tvrtci, već vidjeti kako energetska učinkovitost može utjecati na očuvanje radnih mjesta.
Kad udari kriza…
Kad udari kriza, posljedice po proizvodni sektor očituju se smanjenjem broja narudžbi u odnosu na planiranu proizvodnju i gomilanjem zaliha na skladištu. Kad se popune skladišta, proizvodni kapaciteti ostaju neiskorišteni i kroz prizmu toga tvrtka je na gubitku, jer osim što nema kome isporučiti proizvode i vrijeme je za rezove. No, slična situacija se događa i kada tvrtka pokušava ostati konkurentna na tržištu i kada je najlakši vid rezanja proizvodnih troškova smanjenje broja radnih mjesta. No, osim kresanja troškova radnih mjesta, postoje i druge metode za smanjenje proizvodnih troškova, a jedna od njih jest i poboljšanje proizvodne učinkovitosti.
Proizvodna učinkovitost se prije svega odražava kroz proizvodnu cijenu proizvoda, a na nju u grubo ekonomski rečeno utječu cijena radne snage, ulaznih sirovina, cijena utrošene energije i energenata, troškovi održavanja i usklađenost s mjerama zaštite okoliša. Uzme li se u obzir da su cijene ulaznih sirovina prepuštene tržišnim kretanjima na koje je u većin slučajeva teško utjecati, da se troškovi održavanja osim kod zaista presudnih dijelova proizvodnih sustava ionako krešu kako bi u oštroj konkurenciji uopće ostalo konkurentan i da je usklađenost s mjerama okoliša uglavnom tek deklarativna, jedina dva područja na kojima je moguće djelovati su cijena radne snage i cijena energije.
A da se prije mislilo…
Tako gledajući cijena radne snage i cijena energije postaju dvije međusobno konkurentne stavke i o njihovom udjelu u proizvodnoj cijeni proizvoda ovisi koju će potrebno biti smanjivati. Ili bi barem tako trebalo biti. Cijena energije, naime, može se smanjiti mjerama energetske učinkovitosti od kojih neke zahtjevaju manje ili veće investicije, dok je iz zaposlenika uvijek moguće izvući maksimum i nakon što više ne zadovoljava apetite poslodavca izbacit ga na ulicu. Isto tako, u doba krize koju većina poduzeća dočekuje nespremno, nema viška sredstava za investiranje i nitko neće sam od sebe uložiti u mjere energetske učinkovitosti jer kad nema novca za plaće, onda to predstavlja čisti gubitak. Isto tako postoji velika vjerojatnost da se smanji interes za ESCO projekte, budući da se unatoč tome što tvrtka ne mora investirati u novu opremu, zbog potrebe otplate njene vrijednosti uštede ne osjete istog trena. Sve u svemu čini se da je u doba krize jedina mjera zaista otpustiti radnike… ili zadužiti se, što izvorima kapitala i nije pretjerano interesantno.
O energetskoj učinkovitosti, naravno, potrebno je razmišljati puno prije nego li nastupi kriza, ukoliko se uopće želi ostati konkurentan u velikoj većini proizvodnih sektora. Kako bi se preživjelo na okrutnom tržištu, potrebno je biti ne samo fleksibilniji, nego i domišljatiji od konkurencije i pronaći način kako izvući maksimum iz zaposlenika, ali i maksimalno uštedjeti na troškovima energije. Oni koji savladaju umijeće opstanka na tržištu, postaju i ostaju fleksibilniji i puno je veća vjerojatno da će preživjeti krizu, a takvi će vrlo vjerojatno ionako biti zainteresirani za mjere energetske učinkovitosti. Problem je u onim krtijima i nesposobnijima koji ukoliko se ne prilagode, neće preživjeti.
Kriza je dugačak proces u koju se tone polako, ali sigurno. Osim što je dolazak iste potrebno pravovremeno prepoznati, o racionalizacijama i rezanju troškova potrebno je razmišljati na vrijeme i upravo na početku krize energetska učinkovitost može biti sredstvo preživljavanja, posebice u energetski intenzivnim industrijama gdje energetika predstavlja značajan udio cijene konačnog proizvoda, a upravo iste obično bivaju među najteže pogođenima krizom. U tom smislu, ako se pravovremeno razmišlja energetska učinkovitost može zaista spasiti radna mjesta, ali samo do određenog trenutka. Taj trenutak kod nas, unatoč gornjem primjeru Spačve još nije nastupio i pravo je vrijeme da se o racionalizacijama počne razmišljati na pozitivan način.
Ne mora značiti da će opasti potroažnja za ESCo projektima. ESCo projekti ili otplate iz ušteda moguće su i interensantne i u krizi, ponajviše zbog mogućnosti djeljenja ušteda pa se iste mogu ostvarivati od samog početka i donosti financijsku dobit korisniku. Ono što je najveći problem su izvori financiranja, pošto se i ESCo kompanije za razvoj projekta zadužuju, a ni one nisu imune na nedostatak financija na tržištu.
Ne kažem da mora, samo sam napisao da po mom mišljenju postoji velika mogućnost. Ovo je, naravno, duboko teoretski postavljeno, praksa ne mora nužno slijediti stvari.
Samo za infomaciju, teorija ti nije daleko od prakse