Energetska učinkovitost – Recesija, 0:1

Recesija je zahvatila dobar dio gospodarstva pa je pitanje razvoja novih grana gospodarstva isto pod upitnikom. Kako se u ovoj zbrci snalazi energetska učinkovitosti i da li je recesija prilika koja se ne propušta?

Fotografija: swanksalot (cc 2.0)

Produkt kriznih situacija…

Počevši od energetske krize sedamdesetih godina prošlog stoljeća, preko energetski skupog početka ovog stoljeća, aktualne financijske krize pa sve do ekološki neizvjesnih budućih desetljeća, energetska učinkovitost uvijek pronalazi svoj put u centar zbivanja. Energetska učinkovitost je u biti stvarni produkt kriznih situacija. Znači li to da krizne situacije potiču i razvoj djelatnosti temeljenih na energetskoj učinkovitosti? Definitivno! Da li i kod nas financijska kriza ostavlja slične efekte u području energetske učinkovitosti? Ni približno! Zašto?

Iako je unazad zadnjih 10 godina mnogo ulagano u podizanje svijesti u području energetske učinkovitosti, trenutačni učinci baš i ne oduševljavaju pa to može izazvati dvostruka mjerila prema ovoj temi koju jedni mogu smatrati razbacivanjem resursa dok je drugi mogu smatrati “svetim gralom” energetike. Jedno je sigurno, energetska učinkovitost nije dosegla onu razinu koju su mnogi očekivali. A razina koja se očekivala nije dostignuta iz više razloga.

Zakoni, pravilnici, provedba…

Jedna od glavnih zamjerki smanjenoj primjeni energetske učinkovitosti je onaj famozni trio zakona, pravilnika, provedbi. I dok za mnoštvo stvari postoje razrađeni zakoni, pravilnici pa i provedba, u rijetkim slučajevima imamo situaciju da ove tri stvari funkcioniraju zajedno. Ili nema zakona ili nema pravilnika ili njihova provedba jednostavno ne funkcionira. Tako recimo u državnoj upravi, čitam negdje, sada imaju i pravilnike o uštedi papira ali im zato toplinska energija služi za otapanje snijega. Neslućeni potencijali ušteda u energiji jednostavno ne prolaze jer je onaj famozni negawatt nešto nevidljivo, neopipljivo… pa je lakše reći uštedio sam bunt papira nego 1000kWh.

Nema ulaganja…

Osnovna karakteristika energetske učinkovitosti je generiranje ušteda tj. novaca. Da bi došli do tog novca moramo nešto i uložiti ili omogućiti drugima da ulože umjesto nas. Kod nas je problem što mi ne želimo ulagati ali niti dopustiti drugima da ulažu da bi zaradili. Da li mislite da je situacija u kojoj nudite vaš novac za pokriće investicije koja se vraća iz ušteda povoljna ili ne? Da meni netko nudi novi sustav grijanja koji će se iz ušteda u energiji otplatiti kroz nekoliko godina, ja bi odmah pristao. E ta situacija kod nas baš ne prolazi, počevši od pojedinih ministarstava pa sve do najmanjih općina ali i privatnih kompanija. Zašto? Pa kod obveznika javne nabave je jasno, ne postoji definiran način kako takve projekte ugovarati. A kod privatnih tvrtki? Tamo se moraju postavljati druga pitanja, ali se vide jasni pomaci. Ipak je recesija i porast cijena energenata jasno pokazao poduzetnicima da moraju paziti na svaki watt kako bi watt/proizvodu bio što manji.

Svjetlo na kraju tunela…

Ipak, vide se pomaci, i to ne na državnoj administrativnoj razini već kod malih krajnjih korisnika koji kao i uvijek probijaju puteve. Mali korisnici su oni koji stvarno koriste energetski učinkovitije proizvode i koji  misle na štednju. Državna mašinerija tu zaostaje. Imam samo jedno pitanje, jeste li igdje vidjeli LED žarulju u nekoj državnoj ustanovi? Možete li pogoditi koliki broj škola koristi elektroničke prigušnice na svojim fluorescentnim sustavima rasvjete? Znate li za školsku dvoranu u kojoj je ugrađen solarni sustav za pripremu potrošne tople vode? Ja sam ih obišao na stotine i vjerujte mi da nigdje nisam vidio niti LED žarulju niti solarni sustav a elektroničke prigušnice u tako mizernom broju da ga nije vrijedno spomenuti. Znači postoji ogroman neiskorišteni potencijal koji čeka neka bolja vremena jer je recesija ovaj puta zabila prvi gol.