Doba energetskih zabluda

Problemi u energetici iz dana u dan postaju sve veći. Suočeni ne samo sa rastom cijena enegenata već i sa enormnom prijetnjom negativnih klimatskih promjena, moramo se samo zapitati da li živimo u vremenu energetskih zabluda?

Nadam se da su svi svjesni činjenice da je energetski sektor jedan od onih koji je pojaviše povezan sa negativnim utjecajem na okoliš, što mu definitivno sužuje moguću putanju za daljnji razvoj. Povećanje stanovništva, povećanje potrošnje, gospodaski rast dalekoistočnih zemalja, rasipništvo, sve su to elementi koji su značajno doprinijeli razvoju negativnih klimatskih promjena. Iste te klimatske promjene došle su tako brzo da je energetski sektor u ovom slučaju potpuno nepripremljen za borbu protiv istih, kako globalno tako i lokalno. Pitanje je samo kako vidimo rješenje energetskih problema?

Fotografija: unimatrixZxero (creative commons 2.0)

Pošto me u ovom trenutku više zanimaju lokalna rješenja nikako da pronađem primjer u kojem svaka diskusija, koja govori o cijeni energije i energiji općenito, ne vrluda između dva suprostavljena stava, novi klasični energetski kapaciteti ili obnovljivi izvori. Nažalost, vrlo rijetko se govori o mogućnostima suzbijanja rasipništva. Zamjenjujem neučinkovitost i neracionalnost rasipništvom jedino iz razloga što vam mogu navesti bezbroj primjera. Sjetim se jedne zgrade gdje sam radio energetski pregled gdje je instalirani logger pokazao da kompletna rasvjeta u hodnicima radi 24 sata dnevno iako je zgrada popunjena samo u jednoj smjeni, pet dana tjedno.

Da li je moja energetska zabluda mišljenje da nas ni tri nuklearke ili tisuće vjetroelektrana ne bi spasile od “klasičnih” rasipnika ako uz izgradnju novih kapaciteta i uvođenje novih tehnologija ne ide i razvoj zakonodavstva i mogućnosti veznih uz energetsku učinkovitost? Postoji li itko od vas da svoj preveliki račun za vodu rješava na način da napravi dodatni spremnik? Pa najprije pogledate gdje curi, popravite šupljine, izgasite vodu dok perete zube itd. Žalosno je što se tako ne ponašamo kada je riječ o našem društvu u cjelini. Mi svoje rasipništvo rješavamo dodavanjem spremnika, a to što su nam cijevi šuplje ili voda teče dok peremo zube i nije neki problem!? U našem slučaju curenja su tako očita ali jednostavno nam nedostaje reakcija.

Sve ovo ne znači restriktivnu politiku potrošnje već podizanje zakonskih standarda i svijesti korisnika energije kod gradnje, proizvodnje uređaja i njihovog korištenja. Jednom smo već pisali kako to rade Japanci koji najučinkovitije uređaje na tržištu proglašavaju standardom dok se kod nas neki standardi u gradnji i elektrotehnici nisu mijenjali desetljećima. Možete li samo zamisliti koliko bi Japan imao termoelektrana, vjetroelektrana ili nuklearki da se u razvoju svog društva nisu vodili učinkovitošću? Pogledajte samo neke od najbogatijih svjetskih gospodarstava, više se suočavaju sa problemom neučinkovitosti i rasipništva nego problemom nemogućnosti izgradnje dodatnih izvora. Imaju novce, imaju tehnologiju, pa opet cijene energije divljaju a potražnja je sve veća. I kako sada to objasniti nego nedostatkom učinkovitosti i rasipništvom. Možemo mi izgraditi nebrojeno novih energetskih kapaciteta kada na strani potrošnje dozvoljavamo rasipništvo i na taj način samo odgađamo problem za naše buduće generacije.

Malo ću karikirati pa reći da mi se sve ovo čini kao da “narkomanima” dajemo još više “droge”. A tko nam je kriv kad smo godinama dobivali subvencioniranu, jeftinu “drogu” i sad jadni navučeni upadamo u bezidejne ovisničke krize.