Dalmatinski solarni snovi

Mislim da je svima jasno zašto nitko u Dalmaciji nije ostao ravnodušan na najnovije poskupljenje električne energije. Nitko nije ravnodušan zato što nema izbora. A kako bi situacija izgledala da Dalmatinci imaju solarne sustave?

Temeljno načelo svakog tarifnog sustava bi trebala biti pravičnost u naplati troškova učinjenih prema sustavu opskrbe energijom. To znači da oni koji troše ili sustav opterećuju više, više moraju i platiti. I stvarno, teoretski gledano, Dalmatinci troše više pa bi trebali i plaćati više. I sve je to u redu kada imate mogućnost izbora, što je u ovom konkretnom slučaju previđeno. I tako će 160 milijuna kuna poticaja za prevladavanje strujnog šoka zaobići dalmatinske džepove koji će većinom ući u najviši razred poskupljenja iz jednostavnog razloga što nemaju izbora.

A što bi se dogodilo da je ovih 160 milijuna otišlo u poticajna sredstva za solarne kolektore? Ako bi poticaj bio 1.000 kuna po kvadratu kolektora, ispada da bi ljudi mogli postaviti 160.000 m² poticajnih kolektora što bi bilo dovoljno za grijanje potrošne tople vode za cca. 110.000 ljudi ili oko 21.000 obitelji, što predstavlja 25% stanovnika Splitsko -dalmatinske županije. Ovo je sasvim realan scenarij jer postoji kritična masa ljudi koji su spremni ići u ovakvu investiciju kada bi postojali nekakvi poticaji za solarne sustave kao što postoje u Europi.

Neću ulaziti u detaljniju analizu ali mislim da je jasno kako bi se pozitivni učinci ovakvih mjera osjetili ne samo u socijalnoj sferi već i u poduzetništvu povezanom sa solarnim sustavima od proizvodnje do instalacije. Očekivani prihodi od prodaje i instalacije solarnih sustava povećao bi se minimalno za 0,5 milijardi kuna što bi zasigurno dovelo do zapošljavanja značajnog broja ljudi u industriji obnovljivih izvora energije. O učinku na smanjenje ovisnosti o energiji, na podizanje energetske i ekološke svijesti da i ne govorimo. Ovih 21.000 obitelji sa svojih 40 MW (megavata) instaliranih u električnim bojlerima značajno bi smanjili opterećenje elektroenergetskog sustava a time i troškove HEP-a.

Mnogi će reći da nitko ne brani postavljanje solarnih sustava i u ovom trenutku, ali svaki sektor treba određeni poticaj dok se ne uspostave tržišni mehanizmi i to ne samo u financijskom već i edukativnom smislu. Ovakav pristup rješio bi dio naših energetskih problema na brz i učinkovit način koji bi zasigurno mnoge od nas probudio iz solarnog sna.