Obama: Konačno zdrav pristup globalnom zatopljenju?
17.12.2008 | Objavio Ivan Szekeres pod Aktualnosti iz svijeta |
Novi američki predsjednik Barack Obama ući će u povijest kao prvi tamnoputi predsjednik svjetske velesile, no čini se da će i dovođenjem Stephena Chua, fizičara nobelovca i borca protiv klimatskih promjena za ministra energetike SAD-a i američka politika prema klimatskim promjenama konačno doživjeti zaokret.
Kako Obama namjerava zaustaviti klimatske promjene?
Među mnogim planovima koji su pljuštale tijekom političke kampanje Baracka Obame za predsjednika SAD-a jedno od glavnih mjesta odnosilo se i na njegov plan za borbu protiv globalnog zatopljenja, napravljen prema modelu jednog neobičnog republikanca i guvernera Kaliformije i nekadašnjeg terminatora, Arnolda Schwarzeneggera. Ono po čemu je taj republikanac poseban jest činjenica da unatoč tome što je republikanske orijentacije (koja je tradicionalno sklonija konzervativnim lobijima), u jednoj od najbogatijih američkih država uspio protjerati vrlo napredne ideje po pitanju borbe protiv klimatskih promjena. Obama je u svojoj kampanji preuzeo kalifornijski model i odlučio ga dovesti na razinu čitavih SAD-a.
Osnova plana borbe protiv globalnog zatopljenja jest borba protiv ovisnosti SAD-a o uvoznoj nafti, kao i smanjenje udjela ugljika u gorivu za 5% do 2010, odnosno 10% do 2020. godine te kroz trgovinu certifikatima o smanjenom udjelu ugljika u gorivu (nešto nalik na trgovinu zelenim papirima/certifikatima). I to je, otprilike to. Ni jedne jedine riječi o obnovljivim izvorima energije ili energetskoj učinkovitosti (pomalo me podsjeća na SDP-ov energetski plan na prethodnim izborima), poticanju istih ili strategiji gradnje obnovljivih izvora. No, čekaj malo! Je li to predizborni plan i jesi li išta naučio o općim mjestima i točkama na hrvatskim izborima? Jesi. Dakle, u predizbornim planovima se dodiruju opća mjesta i daju načelne smjernice, a onda sve to kreće u razradu uz pomoć simpatičnih političkih poteza.
Fotografija: Napalm filled tires (CC)
I tako u nedostatku ideja, Obama opet kopira. Upravo po uzoru na Australiju koja je za ministra okoliša odabrala Petera Garretta, poznatog glazbenika i zelenog aktivistu i Barack Obama za ministra energetike odabire Stevena Chua, fizičara nobelovca i ekološkog aktivistu kojeg čeka velik i ingeniozan posao udaljavanja SAD-a od prethodne slike jednog od najvećih i najtvrđih svjetskih zagađivača i protivnika borbe protiv klimatskih promjena. I tu sam, također, skeptičan upravo zbog činjenice da je lako biti ekološki aktivist dok nisi na odgovornoj političkoj funkciji (Al Gore, prije i nakon političkog mandata Billa Clintona, anyone?), a druga stvar je jednom kad se zasjedne u vruću političku fotelju. No, za razliku od Ala Gorea, čija je pozadina čisto novinarska i politička, Steven Chu je znanstvenik čiji je znanstveni rad vezan upravo uz tehnologije za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Vrijeme će pokazati je li dovoljno biti znanstvenik, a ne samo punokrvni političar.
Griješim li dušu sudeći ovako o Obami?
Ipak, jedna nezgodno zabilježena zgoda možda je dokaz da griješim dušu kad sudim o Baracku Obami kao bezidejnom političaru kad je u pitanju borba protiv globalnog zatopljenja. Naime, tijekom kampanje jedno od pitanja koje mu je bilo postavljeno jest i što je on osobno učinio za okoliš. Odgovor je bio da je organizirao akciju sađenja drveća za Dan planete Zemlje. Takav odgovor nije zadovoljio Briana Williamsa koji ga je pitao za štedne žarulje, što baš nije oduševilo Baracka Obamu, pa je odgovorio da je sađenje drveća sasvim solidna stvar i ostavio Williamsa bez riječi, naknadno dodavši da i svoju djecu uči o tome koliko su štedne žarulje bitne. Njegovo stvarno razmišljanje glasilo bi otrpilike ovako:
“Ponekad me poput zamke uhvati poneko pitanje i mislim si: “Znaš što, to je glupo pitanje… no, idem ga odgovoriti.” Tako je bilo i kad me Brian Williams pitao što li sam ja osobno napravio [za okoliš], i ja mu odgovorim: “Dakle, posadili smo hrpetinu drveća.”, a on kaže: “Ja sam mislio na nešto baš osobno.”, ono što doista u glavi mislim jest: “Istina je, Briane, da ne možemo riješiti pitanje globalnog zatopljenja samo tako što ću ja promijeniti proklete žarulje u kući. To je pitanje koje zajednički moramo riješiti.”
I istina je, nije sve u žaruljama u mojoj ili tvojoj kući, no da li bi zaista toliko političke štete nanijelo i njemu, ali bilo kome, da je jednom, bar za promjenu, po pitanju globalnog zatopljenja bio otvoren i iskren? Ili takvi i slični ispadi prolaze samo u završnici serije “Zapadno krilo”?